Anastazija – djevojka s koncerta!
9.12.2009
Nedavno smo vas pozvali na izložbu Foto Gerila na kojoj su predstavljene fotografije talentirane umjetnice Anastazije Vržine, koja je svoj doživljaj najpoznatijih zvijezda estrade uspjela „uloviti“ objektivom. I reagirali ste izvrsno jer je izložba bila pravi bum. Stoga vas želimo bolje upoznati s Anastazijom o čijem će se talentu, sigurni smo, čuti još dugo i nadaleko.
Dobar dan Anastazija, počnimo s „Foto Gerilom“… Što ona predstavlja?
Cijeli koloplet značenja zapravo: sam naziv gerilska fotografija je inače malo poznat i znači snimanje bez dozvola, što u našem slučaju snimanja koncertne fotografije to nije tako, ali naziv „gerila“ ima i obilježje načina i težine snimanja. Nekad se osjećamo poput ratnih snimatelja. Koncertna fotografija je jedna od najtežih smjerova u fotografiji iako se o tome malo zna ili joj se radi nekog razloga ne pripisuje taj atribut.
Zašto je to tako? Zašto se tako malo zna o koncertnoj fotografiji?
Sigurna sam da je to zato što se malo fotografa ozbiljno bavi koncertnom fotografijom i to ne onom „imam frendove muzičare pa me puste da radim što me volja i snimam koliko dugo hoću“… pa je to logičan slijed. Drugi razlog proizlazi iz prvoga - jer se malo ljudi bavi time, pa niti pravi fotografi često ne znaju koja su pravila snimanja i ne čini im se ništa specijalno snimati neki koncert. Događa se da ljudi iz profesije dosta podcjenjuju taj smjer. A shvate kad ih bacite na neki kaos od koncerta, uz dozvolu snimanja recimo prve dvije stvari, bez fleša, a u pravilu se izvode u popriličnom mraku ili s reflektorima uperenima u objektiv.
Upravo ste to ti i kolega fotograf Dejan Barić i demonstrirali na otvorenju „Foto Gerile“…
Da, to je jedno od značenje projekta – približiti koncertnu fotografiju široj javnosti i ako hoćete, pomalo i educirati, najviše s namjerom da će se to „zalijepiti“ za mlade fotografe, ljubitelje muzike. Drugo značenje „Foto Gerile“ jest da jednim interaktivnim eventom na otvorenju predstavimo javnosti neki novi bend, novi zvuk, nova lica, nove pjesme. Dejan i ja smo prvenstveno zaljubljenici u umjetnost fotografije (i dizajna) i umjetnost glazbe. Volim i bavim se s još dosta smjerova u fotografiji, ali sve što je vezano uz muziku mi je jako veliki gušt.
Prošli tjedan ste objavili da izložba nije zatvorena u studenom kako je bilo planirano, nego ste je prolongirali, te da ste čak u pregovorima za nove?
Sve skupa je tako dobro ispalo da je voditelj Kluba Sax oduševljeno predložio da postav ostane do kraja sezone, dakle do kraja svibnja iduće godine – a mi smo sa zadovoljstvom prihvatili. Sax je ipak Klub hrvatskih glazbenika, tamo se muzika stalno događa, tamo je protok muzičara nevjerojatan, to je pravo mjesto za tu izložbu. Da, pregovaramo još s jednim zagrebačkim klubom za novu „Foto Gerilu“ u 2010. no postojeća je izložba zainteresirala i ljubitelje muzike i fotografije u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, te se možda dogodi da „Foto Gerilu“ preselimo i van Hrvatske što bi bilo fantastično.
Iako ste u ovom projektu dvoje, čini mi se da si ipak ti glavni motor svega?
U stvari sam ja idejno i konceptualno postavila taj projekt i razradila ga ali na bazi one osnovne ideje - „ hoćemo neku izložbu koncertne fotografije“. Ja sam samo htjela da bude posve drugačija, originalna zamisao koja će privući pažnju javnosti. Mene u biti malo zanimaju izložbe u svojstvu da se ja nalazim u njima kao izlagač.
Iza sebe imaš relativno malo, ali značajnih postignuća: dvije naslovnice u Hrvatskoj, outdoor kampanja za Gibonnijev live CD, objave na službenim web stranicama Lenny Kravitza i banda Muse, pobjeda na Sonyevog foto-ruti na Photodaysima... da o brojnim objavama u raznim medijima niti govorimo...
Ja cijelo vrijeme mislim da sam trebala postići više, kao neki moji kolege, ali prava istina je da se ja aktivno fotografijom bavim tek tri godine i da još uvijek radim na starom radnom mjestu koje nema veze s fotografijom i koje je vrlo zahtjevno i ima periode u godini kada jedva imam vremena za sebe samu, da o nekom kvalitetnom slobodnom vremenu niti ne govorimo. Meni znaju proći dani, a da ne kliknem na okidač.
Što je sljedeće? Nova „Foto Gerila“? Nešto drugo?
Kako stvari stoje bit će nove „Foto Gerile“, samo ne znam još kada, vjerojatno početkom iduće godine, no to nije jedino čime ću se baviti. Nekada sam pisala kratke priče i poeziju, započela dva romana pa stala jer nemam vremena, a tako ne želim pisati - no sada osjećam da se tu nešto „kuha“ i da bih se mogla primiti olovke uskoro, a kada mi krene - to zna biti opako (smijeh).
SAZNAJTE VIŠE www.anastazijavrzina.com
|